Ivanščica

(30.10.2011.)

Lijepo je nakon kišnog tjedna baš za vikend dočekati proljepšanje. Tu činjenicu iskoristili smo za posjet Ivanščici (1060m). Na put smo krenuli bez naše ljubimice i planinarske maskote Kire zbog njenih opetovanih problema s dužim vožnjama automobilom (ako netko ima savjet za rješavanje njene tjeskobe u vožnji bili bismo zahvalni). Od Zagreba autoputom smo se uputili prema našem odredištu Ivancu tj. selu Prigorec. S autoputa smo izašli na izlazu Sv. Križ Začretje te preko Lepoglave nastavili prema Ivancu. Držeći se desne strane od centra (otprilike) došli smo do sela Prigorec te na kraju sela na uređenom parkiralištu ostavili našeg limenog ljubimca. Izabrali smo najkraću stazu preko vrha Veliki konj. Staza počinje serpentinastim usponom prema Malom konju kroz šumu. Proljepšanje s početka posta odnosilo se samo na to da nema kiše, ali je magla bila svuda oko nas i uskraćivala nam bilo kakve vidike. Uspon traje cca. sat i pol, barem nama... konstantno se strmo približavajući vrhu bez puno ravnijih dionica za malo uhvatiti daha (svatko ima težak dan, danas je nama ovaj bio nekako težak, spor :) ). Obavezno probati grah u domu na vrhu. Nama se sigurno na ljestvici ugurao u top 3!!!

Odlično uređena okolica doma sa klupicama, piramidom (grrr magla), sjenicom i mjestom za igru djece privlači jako puno planinara, izletnika, a na žalost i motorizirane ekipe (motori, bagiji, quadovi i sl.) koji bukom narušavaju ovaj raj usred Zagorja. Nismo neki čangrizavci kojima smeta buka i vožnja, ali previše puta smo nailazili na staze devastirane utorima i kolotrazima i zadimljene šume da bi to prešutili!

Prekrasna planina i prekrasna okolica. Uspon iz Belca ostavljamo za drugi put!

Ocjena (1-10) 5