Mala Mojstrovka
(7.7.2012.)
Od zagrebačkih vrućina pobjegli smo ove subote na mali izlet u Julijske Alpe. Izabrali smo Malu Mojstrovku (2332 m). Početak staze normalnim putem (nismo imali ,a ni volje za Hanzovu pot) je na prijevoju Vršič do kojeg se dođe ili iz pravca Kranjske gore ili iz Bovca. Jako dobro označen put vodi nas kroz borovu šumicu prema prijevoju koji s Vršiča izgleda dosta "prijeteće"! Staza prelazi u sipar i do prijevoja je potreban oprez. Ispred nas cijelo vrijeme u sličnom tempu išla je slovenska obitelj s troje djece između 5 i 8 godina. Tako se od malih nogu tešu slovenski planinari :). Od prijevoja se počinju otvarati prekrasni vidici, a markirana staza počinje se dalje penjati na greben. Na putu ima par klinova i drvene stepenice za pomoć. Nakon cca. 15ak minuta staza se račva na dva dijela: markirana cik-cak kroz sipar prema vrhu i nemarkirana ali lako uočljiva preko grebena. Preporučamo gore po grebenu, a za spust kroz sipar ali uz oprez jer kamenčići su sitni i lako podcjenjivi što je dobro iskusio jedan član naše ekipe. :) Do vrha se snalazimo kako znamo i umijemo jer je toliko različitih "stazica" koje su napravili planinari da oznake više ne pratimo kad nam je cilj stalno na vidiku. Konačno vrh! Uživanje u pogledu, odmor, hranjenje ptica i izbjegavanje "poklona" koje su ostavile ovce. Valjda vole wc s vrhunskim pogledom. :D Oduševljavaju nas poznati vrhovi sa svih strana koji zovu svojom ljepotom: Prisojnik, sramežljivi Triglav, a najviše dojmova ostavljaju nama poznati Mangart i susjed mu Jalovec. Zaključak: iako je stalan uspon nije preteško, svakako preporučamo i onima manje spretnima. Penjanje je trajalo 2 sata s malim pauzama, a spuštanje pola sata manje. Imali smo prekrasan dan i uživali u svakoj sekundi!
Ocjena (1-10) 8
Komentar
Nema komentara.