Zir
(22.6.2011.)
Bio je to vruć lipanjski dan što se pokazalo kao otegotna okolnost. S autoceste Zagreb-Split izašli smo na prvom izlazu nakon odmorišta Zir. Cestom koja vodi prema Udbini skrenuli smo na izlazu za Lovinac te nakon nekoliko stotina metara skrenuli za selo Trkulji i Ziru, koji je dobro označen tablama. Cesta je makadamska, ako idete u proljeće, po sredini s visokom travom. Nakon što se prođe ispod autoceste dolazi se do usamljene kuće na kraju ceste, gdje smo se poučeni iskustvom planinara prije nas, nadali susretu s g. Nikolom. Na žalost do susreta nije došlo jer je g. Nikola bio na liječenju u Zagrebu, ali nam je auto pričuvao njegov zet i njegov ogroman pas, kome se naša Kira baš nije svidjela.
Označeni put obilazi Zir preko livada te se prvo nakon blagog uspona dolazi do vrlo zanimljive pećine. Navodno je pećina jako duboka i prekrasna no zaboravili smo ponijeti svjetiljku pa smo mogli istražiti samo 30-ak metara i usput se dobro odmorili od vrućine. Polako nestaje drveća i hlada te se nakon penjanja po golim stijenama dolazi do grebena. Predstoji još samo kratki no najzahtjevniji dio puta, strmo prema vrhu. Na početku nam pomažu sajle, a kasnije grane drveća te se uspinjemo do vrha. Unatoč izgrebanim rukama i nogama te blagoj dehidraciji, isplatilo se. Pogled na Velebit i Ličko polje je sam po sebi dovoljna nagrada. Mala napomena: ova izrazito zanimljiva lokacija zaslužuje malo bolje markacije, a možda i koju info ploču u blizini špilje koju svakako treba vidjeti.
Ocjena (1-10) 6
Zir
Komentar
Nema komentara.